Vecchia Romagna

Vsaka vekija je konjak, ni pa vsak konjak vekija…

Vrnitev romantike:
Romana Vekija je malecko naselje na krajnjem zapadu italijanske čizme. Pripada regionu Latina i regionu Lacio. Nalazi se na 20 metara nadmorske visine, a prema poslednjem popisu iz 2011. godine broji impozantno mali broj stanovnika – svega 18. Slavu ovog seoceta možda je svetom najbolje pronelo piće – Vekija Romana (Vecchia Romagna). To je vrhunski konjak sa 38% alkohola u sebi, smeđe je boje i pakovano je u elipsaste boce nepravilnog oblika od 70 dl. Destilacija od najboljeg grožđa, ostavlja se da dugo, po više godina odleži u hrastovim bačvama. Na boci postoje oznake koje određuju kvalitet napitka, koji se meri po tome koliko je odležao. Što duže to kvalitetnije. Kreće se u rasponu od dve do preko 6 godina i oni koji su stari toliko imaju naziv: Triophe, Tres Venerable i Paradise. Piće ima aromatičan, jak i pomalo suvkast ukus. Konjak je piće popularizovano u 17. veku ponajviše u Engleskoj i Nemačkoj. Kod nas je ovo piće bilo izuzetno popularno osamdesetih godina prošlog veka.
(shinemagazin.com)

Kratka lekcija iz zgodovine:
Prilikom prolaska Crvene armije kroz Jaša Tomić u jesen 1944, neki meštani odvedu vojnike u lokalnu fabriku likera i tu svi zajedno počnu da slave oslobođenje.
Veliku burad s raznim vrstama pića Rusi su otvarali rafalima iz automata, pa se betonski podrum brzo napunio. Piće se zahvatalo čime je ko stigao: benzinskim kantama, kofama… Da bi prekinuo terevenku, jedan viši oficir morao je da zapali skladište! Ali kako je počelo, tako se i nastavilo kroz ceo socijalizam – u najmanju ruku blago opijeno!
Rakije, domaće, nikad nije manjkalo, ali pokodnireni došljaci u gradove želeli su da se i u piću razlikuju od rođaka koji su ostali na selu. Njima su ponuđeni razni brendiji i konjaci, omiljena pića junaka američkih filmova. Samo što su originali pravljeni destilacijom vina, a ovi naši nikakve veze sa grožđem nisu imali.
(n1info.com)

Moja ocena: ★★★★☆

 

This entry was posted in O fotografiranju. Bookmark the permalink.

Komentiraj